Put rasta u vjeri

Pentecoste

Budući da je kršćanin po krštenju novo stvorenje, to znači da će njegovo djelovanje biti drugačije nego li djelovanje drugih ljudi. To će zapravo biti Božje djelovanje u vjerniku i preko vjernika. Duh Sveti osposobljava svakog vjernika za ono poslanje koje mu daje Isus Krist. Važno je otkriti koje je moje zvanje ili poziv u Crkvi i svijetu. A za taj poziv Duh Sveti mi daje svoje darove. To su sposobnosti da bismo još kvalitetnije vjerovali i da bismo mogli drugima služiti. Za njih se čovjek osposobljava slušanjem Riječi Božje i molitvom.

MOLITVA

„Upravo u molitvi sve više i na sve izraženiji način zapažamo Isusovu prisutnost s nama. Koliko više i bolje molimo sa ustrajnošću, snagom, toliko smo više slični Njemu, i On uistinu ulazi u naš život i vodi ga, dajući nam radost i mir. I što mi više poznajemo, ljubimo i slijedimo Isusa, to više osjećamo potrebu da se zadržimo u molitvi s Njim, primajući vedrinu, nadu i snagu u našem životu.“ (Benedikt XVI)
Molitva ne bi trebala biti nešto usputno, nego svakodnevno određeno vrijeme koje ćemo odvojiti za Boga i dijalog s njime. Zato je bitno planirati vrijeme za molitvu i njezino trajanje.
Od velike je važnosti redovitost i ustrajnost.
Traženje prisnosti s Bogom povlači sa sobom i potrebu šutnje i sabranosti da bi smo mogli čuti Boga koji govori našem srcu.
Oblici molitve su različiti: meditacija, klanjanje, časoslov, krunica… Dobro je moliti i zajednički u obitelji (kod jela, uvečer…)

EUHARISTIJA

Euharistija je središte Crkve i njezin izvor. Tu Isus čeka, čezne za čovjekom da ga otkupi, oslobodi, osposobi da ga svjedoči i naviješta. Isus želi da se njime hranimo i postajemo njegovo Tijelo.
Slavlje Euharistije zato treba postati zaista središte i našega života. Zbog toga je važno redovito sudjelovati u euharistijskom slavlju nedjeljom i blagdanima, i s vjerom i poštovanjem primati sv. Pričest.
„Euharistijska prisutnost Isusa Krista osobito je privilegirano mjesto meditacije. Radi se, dakle, ne samo o njegovoj božanskoj nego i ljudskoj prisutnosti i to na osobit način. Onaj isti Isus, čovjek iz Nazareta, sa svojim ljudskim tijelom – iako uskrslim – prisutan je tu. Čitavo njegovo djelo spasavanja čovječanstva tu je u akciji. Svetohranište je produžetak sv. Mise. Čitava je Crkva vidljivo ili nevidljivo tu prisutna. Tu je Isus, koji razumije naš jezik, zna naše prilike, poznaje nas po imenu. Euharistija je bogatstvo pred koje treba stati i upijati ga. Tko se odluči za meditaciju pred euharistijskim Isusom Kristom, svaki će se dan vraćati kući preporođen.“ (Benedikt XVI)

SVETO PISMO

Božja Riječ je prvi izvor svake kršćanske duhovnosti. Ona hrani osobni odnos sa živim Bogom. „Riječ Kristova neka u svem bogatstvu prebiva u vama“, kaže nam Sv. Pavao. No, da bi se to dogodilo treba je upoznavati, upijati, razmišljati o njoj. Zahvaljujući RAZMATRANJU, aktivnom razmišljanju o njenoj poruci za moj sadašnji trenutak i situaciju, Riječ Božja se prenosi u život, na koji baca svijetlo mudrosti.Bilo bi izvrsno svaki dan pročitati jedan odlomak iz Biblije ili Novoga Zavjeta i nad njim razmišljati i moliti. Može se čitati po redu ili pratiti raspored dnevnih misnih čitanja.

ISPOVIJED

Za dobro napredovanje na putu posvećenja, važno je često pristupati sakramentu pomirenja, – npr. mjesečno, – bez obzira jesmo ti teško sagriješili ili ne. Na to nas potiče obveza trajnog obraćenja. Po čestom susretu s Božjim milosrđem čisti se srce i, kroz radosno iskustvo oprosta, potiče na sve veću vjernost. Za dobro pristupanje ispovijedi važno je svakodnevno (uvečer) obavljati ISPIT SAVJESTI.

POKORA

U duhovnom životu ne treba isključiti pokorničke čine koji prate molitvu i pokazuju našu odlučnost da provodimo ozbiljan duhovni život. U prvom redu pokornički duh se treba očitovati u strpljivom podnošenju svakodnevnih poteškoća koje su povezane s okolnostima našeg života i rada: učiti se prihvaćati križeve života: prihvatiti neprihvaćanje, nerazumijevanja, trenutke osamljenosti…
Dobro je ponekad prakticirati i pojedina pokornička djela, post i slično, da bi smo se vježbali u slobodi od svih navezanosti.

BLAŽENA DJEVICA MARIJA

Iza Isusa, Marija je najsvjetliji primjer i uzor svake kreposti: čistoće, poniznosti, pobožnosti, strpljivosti, jakosti, a iznad svega: ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Ona je najsavršenija Isusova učenica i kao takva nam je uzor. Važno je gajiti zdravu pobožnost prema Djevici Mariji prolazeći s njom otajstva Isusova života moljenjem svete KRUNICE.

DUHOVNO ŠTIVO

Bilo bi dobro svaki dan pročitati neko dobro duhovno štivo. Probrana kvalitetna duhovna literatura obogaćuje nas novim spoznajama i poticajima.

DUHOVNA OBNOVA

Kako je suvremeni život zatrpan prezaposlenošću i napetostima, ako nam je moguće, dobro je, barem jednom godišnje, povući se iz svakodnevnih obveza za nekoliko dana u duhovnu obnovu ili duhovne vježbe, da bi smo se duhovno okrijepili, učvrstili u dobrim odlukama i intenzivnije osluškivali Božje poticaje za naš život.

DUHOVNO VODSTVO

Za napredovanje u duhovnom životu vrlo je korisno duhovno vodstvo, zahvaljujući kojem se osobi pomaže da odgovori na poticaje Duha Svetoga i da se odlučnije usmjeri prema svetosti.
Duhovni vođa (to može biti i ispovjednik) ima zadaću uočavati Božje djelovanje, pratiti osobu na putu kršćanskog života i poticati u dobrim nadahnućima.

CRKVENOST

Jedan od pokazatelja zdrave kršćanske duhovnosti je i želja da budemo aktivni član svoje župne zajednice sudjelujući u njenom redovitom životu time da svoje darove ponudimo za izgradnju i rast svoje zajednice (pjevanje, čitanje na misi, čišćenje prostora, briga za bolesne i starije u župi, caritas i slično).
Ako u župi postoji,  dobro je uključiti se u molitvenu zajednicu, biblijsku skupinu, ili vjeronauk za odrasle, da rastemo u poznavanju i produbljivanju svoje vjere.

DUŽNOSTI

Kršćanin sve svoje dužnosti treba vršiti još izvrsnije i savršenije. Ne smije nijedan posao ili dužnost (obiteljsku ili profesionalnu) zapostaviti i to onda ispričavati molitvom i slično. Savjesno vršenje svojih svakodnevnih dužnosti je redoviti put posvećenja. U svakodnevnici se očituju plodovi autentičnog duhovnog života.