Collegium pro musica sacra na Košljunu
U nedjelju, 2. kolovoza 2015., u franjevačkom samostanu na Košljunu bilo uistinu svečano. Proslavljen je blagdan Gospe od Anđela – Porcijunkula.
Vjernici, hodočasnici pristizali su s cijelog otoka Krka radi stjecanja potpunog oprosta koji se, uz uvjete ispovijedi i pričesti te posebnih molitava, dodjeljuje onima koji na ovaj dan pohode bilo koju franjevačku crkvu.
Povod za hodočašćenje na Košljunu bio je i nastup proslavljenoga pjevačkog zbora COLLEGIUM PRO MUSICA SACRA iz Zagreba koji je pjevanjem predvodio misno slavlje i potom održao koncert. Treba reći, a potvrđuju to mnogi sudionici misnog slavlja i koncerta duhovnih skladbi nakon toga, da je to bio nezaboravni događaj, doživljaj koji će ostati duboko utisnut u dušama sudionika ovog susreta. Pod vodstvom sestre Cecilije Pleša dvanaest članova ovoga zbora (tri soprana, tri alta, tri tenora i tri basa) otpjevalo je skladbe domaćih i stranih skladatelja: Matije Ivšića, Anđelka Klobučara, Giovannija Geracija, Stanislava Prepreka, Franje Dugana, G.P. da Palestrina, Gregora Aichingera, Marka Frisine i drugih.
Posebna draž koja je, vjerujem, privukla mnoge poklonike duhovne glazbe, bila je i izvedba KOŠLJUNSKE MISE, koralne mise koja se nalazi u biblioteci Franjevačkog samostana na Košljunu, u svojevrsnom Kantualu franjevačkog reda iz davne 1709.godine. Misa se pjevala na Blagdan svih svetih franjevačkog reda. Zahvaljujući zboru Collegium pro musica sacra mogli smo nakon mnogo godina i desetljeća, doživjeti izvorno pjevanje Košljunske mise, i to baš ovdje na Košljunu.
Tijekom samoga misnog slavlja zbor je pjevao skriven od očiju puka, iz apside franjevačke crkve Uznesenja Marijina, ona se nalazi iza glavnog oltara. Iako pjevače nismo vidjeli, zvukovi raspjevanog zbora razlijegali su se ovom velikom jednobrodnom Marijinom crkvom poput korova anđeoskih. To je djelovalo posebno mistično, vrlo uvjerljivo, kao dar s neba. A nakon misnog slavlja zbor se „preselio“ u samo svetište i pojavio pred nama, oči u oči, da bi razgalio naša srca pjevajući doista vrhunski.
Na kraju susreta zboru se ponovno sa zahvalnošću obratio fra Diego Deklić koji je predvodio misno slavlje, i sâm pjevajući i propovijedajući zanosno, kako samo on to zna. Franjevci su zboru poklonili monografiju BRAT IVO PERAN, FRANJEVAC I GLAZBENIK autorice Marije Riman.
Kao suorganizator i koordinator ovog susreta uputio sam i osobno riječ zahvalnosti zboru. Možda će baš ta riječ čitateljima Krčkog vala najbolje dočarati dojam koji je bio u meni, vjerujem, i u vjernicima, hodočasnicima. Bilo ih je više od dvije stotine. Rekao sam:
„Dok sam slušao zanosni pjev zbora Collegium pro musica sacra, promatrao sam iznad nas, na pročelju iznad glavnog oltara veliko platno slikara Francesca Ughetta iz 17. stoljeća, jednu od najvećih kompozicija s više od stotinu likova koja prikazuje „Kot slavno jest cesarstvo v nem že s Kristom radujut se vsi svetii“ – tekst koji je svojevremeno stajao ispisan na gredama iznad same slike. – Pitao sam sebe, a pitam i Vas, drage pjevačice i pjevači, odakle ste stigli? Pitanje bi zapravo trebalo glasiti: kako ste sišli? Nije li vas, za ovu posebnu priliku, s nebeskih prostranstava „spustila“ k nama i među nas, upravo Gospa od Anđela koju danas slavimo, da biste nam dočarali ljepotu Kraljevstva Božjega? Jer ste pjevali doista anđeoski! Nije li Vas poslala k nama maestra Cecilija, ona nebeska, da bi nam podarila susret s nebom? Nije li vas nadahnuo lik sluge Božjega, fra Ivana Perana, koji ste gledali pred sobom tijekom misnog slavlja: a gledali ste ga kako i vas i nas desnom rukom, visoko uzdignutom prema nebu, upućuje k Bogu koga pjevajući slavimo, dok lijevom rukom pokazuje na nas, Božji puk, koji se molitvom i pjesmom poziva na put prema nebeskim visinama, Kraljevstvu u kome se s Kristom raduju svi sveti? – Jedno je jasno i sasvim sigurno: doživjeli smo Nebo na Zemlji.
O vašem pjevanju, poštovani zbore, mogli bismo još dugo govoriti. Ono čime ste mene zadivili, je neporočna čistoća glasova i onaj uzvišeni sklad vaših izvedaba koji je uistinu dosegnuo savršenstvo. A čistoće i sklada nema bez čistoće srca. Kad smo vas gledali kako svi bez iznimke pristupate k stolu Gospodnjem, „na gozbu Kralja Jaganjca“. hraneći se Kruhom života i Vinom spasenja, postalo mi je sve jasno: bez čistog srca nema čistog pjevanja. Nema sklada. Vaša je pjesma danas bila nalik na bujni izvor čiste vode koja je proključala iz bogatog izvora vode života, iz Stijene, a Stijena je Krist Gospodin. Još jednom želim na ovom uzbudljivom susretu s vama i Nebom zahvaliti Vama, i još jednoj Ceciliji, ovoj zemaljskoj, koja vas vodi i nadahnuto upravlja ovim zanosnim izvedbama što su nas ponijele prema nebeskim prostranstvima. Hvala Vam svima!“
U znak zahvalnosti poklonio sam Zboru naše bodulske sopile koje je izradio naš Puntar, gospodin Marijan Orlić Senkić: sopile koje prate naš bodulski puk „od kolijevke pa do groba“.
Anđelo Žic Pokrivić