Križni put (1.) “Evo puta najizvrsnijeg”

Uvodna molitva

Gospodine Isuse Kriste,
želim te sada u duhu pratiti na tvom putu muke
koja je bila cijena našega spasenja.
Želim te slijediti kao svoga učitelja,
koji mi u svojoj muci pokazuješ najizvrsniji put,
put ljubavi, potpunog sebedarja – do kraja.
Pomozi mi da jasno prepoznam put ljubavi kojim mi je ići za tobom
i daj mi hrabrost da se, idući njime, ne okrenem natrag i ne odustanem.

1. postaja: ISUSA OSUĐUJU NA SMRT

Nedužno osuđeni Isuse,
možda mislim da s tvojom osudom nemam ništa.
Ali i ja sam sudjelovao u njoj svaki puta
kada sam nemilosrdno – jezikom ili srcem – osuđivao druge.
Ti si rekao: Ne sudite da ne budete suđeni.
Mjerom kojom mjerite, vama će se mjeriti.

Daj da uvijek budem svjestan kako su moje spoznaje o drugima ograničene
i da sudove prepustim tebi koji jedini poznaješ tajne srdaca.
A kad sam na sebi osjetim nepravedne osude,
neka to bude naknada za moja nepromišljena osuđivanja drugih.
Kad jednom budem stao pred tvoj sud, nemoj me osuditi.

2. postaja: ISUS PRIMA NA SE KRIŽ

Ako tko hoće ići za mnom – rekao si,
– neka se odreče samog sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.
Nitko nije prisiljen ići za tobom.
Ali, ako netko hoće, ako želi, zna što mu je činiti.
Ići putem tvoga primjera: darovati život.

Iako sam velikodušan na riječima, znaš da se užasavam križa,
ma kakav god on bio i kako se zvao.
Križ moje svakodnevice, svagdanjih teškoća i ograničenosti,
križ moje samoće i nerazumijevanja.
Križ zapetljanih međuljudskih odnosa
i svega onoga što me satire a ne mogu promijeniti.
Daj mi milost da svoj križ hrabro prigrlim
i strpljivo nosim dokle god ti hoćeš.

3. postaja: ISUS PADA PRVI PUT POD KRIŽEM

Padovi su sastavni dio naše duboke istine: krhki smo.
I ti, Gospodine, nisi upotrijebio čudesnu moć
da bez pada izneseš teret križa na Kalvariju.
I ti si pao.

Kako li se samo različito odnosimo prema padovima!
Dok svoje, pošto -poto, opravdavamo,
prema tuđima smo nemilosrdni.
Oprosti mi, Gospodine, moje padove, moje nevjernosti tvojoj ljubavi,
i ne daj da ja ikad budem uzrok tuđeg pada.

4. postaja: ISUS SUSREĆE SVOJU SVETU MAJKU

Kad su te vojnici uhvatili, svi su se tvoji učenici razbježali i ostavili te.
Ali Marija, tvoja majka i najvjernija učenica, ne.
Ona je ovdje. Na tvome putu muke.
Neće otići. Iako ne može učiniti ništa.

Možda ne mogu za tebe, Gospodine, učiniti ništa.
Možda ne mogu promijeniti svijet, uništiti zlo.
Ali daj mi da, unatoč svemu, ostanem s tobom, uza te,
makar nijemom i naoko besplodnom prisutnošću.
A ti, Gospodine, ostani uvijek sa mnom.
Krijepi me svojom blizinom da mogu uvijek hrabro kročiti križnim putem svoga života.
A tvoja Majka neka mi bude putokaz.

5. postaja: ŠIMUN CIRENAC POMAŽE ISUSU NOSITI KRIŽ

Htio si biti potreban pomoći čovjeka iako si svemogući Bog.
Šimun iz Cirene se isprva otimao
kad su ga vojnici zaustavili na putu kući i prisilili da ti pomogne.
Ali, koje li radosti kad je spoznao kome je pomogao nositi križ!

Zar nisi ti, Gospodine, onaj koga susrećem u ljudima kojima je potrebna moja pomoć?
Ne dopusti mi da mirno nastavim svojim putem ravnodušnosti i nebrige,
nego mi pomozi da dragovoljno, a ne prisilno,
pomažem tebi pomažući čovjeku,
jer ti si sam rekao: Što učiniste jednom od ove moje najmanje braće,
meni učiniste!

6. postaja: VERONIKA PRUŽA ISUSU RUBAC

Gospodine, progovaraš mi u svojoj riječi:
Bog ne gleda kao što gleda čovjek:
čovjek gleda na oči, a Bog gleda što je u srcu.
Ali, onima koji su ti povjerovali, ti daješ taj svoj božanski pronicavi pogled
da se mogu zagledati ispod pojavnoga.
I Veronika je imala takav pogled.
Zato je, u trenutku u kojem ti je prišla,
imala hrabrosti učiniti drugačije nego što čine ostali.
I zato, i više nego na njezin rubac, ti su u njezinu dušu utisnuo svoj sveti lik.

Neću te, Gospodine, ovdje na zemlji susresti u tvojoj ljudskoj prilici,
ali ću te zato često susretati u svojoj trpećoj braći i sestrama.
Daj mi sućutno Veronikino srce da ti lakšam muke
i budem bliz svakom čovjeku potrebnom moje ljubavi
u kojem se ti kriješ.

7. postaja: ISUS PADA DRUGI PUT POD KRIŽEM

U tvome padu zasigurno veliku ulogu ima težina križa kojeg nosiš potpuno iscrpljen.
Ali on ima i svoju tajanstvenu, duhovnu težinu: grijeh svijeta.
Davno je prorokovao prorok: Gospodin je svalio na njega bezakonje nas sviju!
Neizmjerna težina svih grijeha ljudi ruši te u prah.

I ja imam udjela u tom grijehu
i stoga imam isto tako udjela u tvojoj muci i tvojem padu.
Gospodine, udijeli mi milost
da izbjegavam svaki pa i najmanji grijeh iz ljubavi i sućuti prema tebi
koji si mene na svojim plećima ponio.

8. postaja: ISUS TJEŠI JERUZALEMSKE ŽENE

Gospodine, okrećeš se jeruzalemskim ženama koje plaču nad tvojom patnjom
i govoriš im: Ne plačite nada mnom, nego nad sobom i nad svojom djecom!
Prava nesreća nad kojom treba plakati je propast
kojoj idemo u susret odbijajući živjeti po tvom primjeru ljubavi,
zaustavljajući se u besplodnoj osrednjosti i duhovnoj sljepoći.

Daj mi milost da se trgnem i zaplačem nad sobom i svojim kamenim srcem,
jer tu je pravi izvor tvojih boli i patnja!
Neka razmatranje tvoje muke
u meni rodi plodom temeljitog obraćenja
i iskrenog popravka života.

9. postaja: ISUS PADA TREĆI PUT POD KRIŽEM

Već si posve blizu stratišta, a ponovno padaš.
Sve ti snage nestade.
Ali tvoja ljubav niti može niti hoće zaustaviti se na pola puta.

Gospodine, ne dopusti mi da ikad odustanem od tebe, od tvog evanđelja,
od strmog puta i uskih vratiju koji jedini vode u život.
I onda kad sam obeshrabren svojim mnogim i opetovanim padovima,
kad me malodušnost pritisne na tlo moje zemaljske krhkosti,
ne daj da svoj pogled odvratim od tebe, mog Početka i Svršetka.
Iako na tlu, želim već danas, sada,
započeti opet ići za tobom.

10. postaja: ISUSA SVLAČE

Kad su te vojnici lišili odijela,
više ti ništa od zemaljskog nije ostalo osim tvoga izranjenog tijela.
I svojim razgoljenim tijelom
ti mi, Gospodine, govoriš o svome posvemašnjem siromaštvu.
Daruješ se sav, do potpune razgolićenosti.

Snagom svoje patnje,
oslobodi me navezanosti uz sve što je zemaljsko i prolazno.
Ti, koji si zbog mene bio svučen do gola,
svuci s mene sve ono što me smeta da potpuno tebi pripadam,
a ti mi budi jedina prava slast
i najveće blago koje posjedujem.

11. postaja: ISUSA PRIBIJAJU NA KRIŽ

Nemilosrdni udarci čekića pribijaju tvoje svete udove na tvrdo drvo križa.
Dok mi odzvanjaju u duši postajem svjestan:
kad god pristajem na grijeh, ponovno probadam tvoje ruke i noge.

Ti, koji si za me bio na križu prikovan,
daj mi odvažnosti da razapnem svoje tijelo s njegovim požudama i strastima.
Prikuj me čvrsto i zauvijek za sebe
i ne dopusti da se ikad odijelim od tebe.
Privini me posve k sebi i učvrsti me u svojoj ljubavi
da zauvijek budem tvoj!

12. postaja: ISUS UMIRE NA KRIŽU

Nevini Jaganjče, dok te na strašnom žrtveniku križa opkoljuje tama i mržnja,
kao da pakao slavi svoju pobjedu nad tobom.
U posljednjim trenucima života,
ti ulaziš u stravičnu nutarnju samoću,
najteži osjećaj napuštenosti, koji čovjek može osjetiti,
najstrašnije siromaštvo koje se može doživjeti: osjećaj potpune ostavljenosti.
Naslućujem to iz tvoga bolnog jauka: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?

Prošavši to iskustvo, ostaješ trajno sa mnom,
pa i onda kad osjećam da sam od svih napušten i neshvaćen.
Ni tada nisam posve sam.

13. postaja: ISUSA SKIDAJU S KRIŽA

U ovom trenutku tvoja se smrt očima ljudskim čini kao propast i nesreća.
Ali ona već sada počinje donositi plodove spasenja.
Dok tvoja Majka prima tvoje mrtvo tijelo na svoje krilo,
tek sada stavlja svoj Amen na riječi Neka mi bude kod navještenja.
Dovršeno je djelo spasenja i otkupljenja.

Daruj mi Marijinu ustrajnost u vjeri
da vidim smisao ljubavi i onda kad se čini da ga nema.
Daruj mi da vjerujem tebi više nego sebi i svome ograničenom ljudskom iskustvu.
Da ti ostanem vjeran do kraja.

14. postaja: ISUSA POLAŽU U GROB

Gospodine Isuse,
ti si božansko sjeme bačeno u zemaljsku brazdu
u kojoj je ukopano, da bi donijelo stostruki rod.
Smrt, koja se usudila progutati tebe, Začetnika života,
progutala je svoju vlastitu propast.

I moj je život zrno.
Ohrabri me da se ne bojim umrijeti sebi i dati život u ljubavi,
jer ljubav ne može istrunuti.
Upravo onaj tko besplodno čuva svoj život ne darujući ga,
tek će ga tako izgubiti.

Završna molitva

Gospodine moj i Bože moj,
koji si tajnu Križa sakrio od mudrih i umnih a objavio malenima;
pomozi mi da živom vjerom i ljubavlju
naučim mudrost tvoje ponizne ljubavi
i da životom slijedim tvoj primjer,
kako bi, već sada, živio novim životom onih koji ti pripadaju
– ovdje i u vječnosti.
Amen.

 

fra Diego Deklić