Čudo košljunskog Raspela

raspeloFranjevački Red još od svoga osnivača sv. Franje Asiškoga gaji osobitu ljubav i pobožnost prema Raspetom Isusu i njegovoj muci. Upravo je u Jeruzalemu počeo običaj kojeg je franjevac Sv. Leonardo Portomauricijski oblikovao u ono što danas nazivamo pobožnost križnoga puta. Sve do nedavno, samo su franjevci imali privilegiju u svim crkvama blagoslivljati novopostavljene postaje križnog puta.
Usred bujne šume crnike nalazi se kapela Sv. Križa (“Jerusolim”) koja se spominje 1579. godine Posebna zanimljivost koja je vezana za košljunski križni put je da su postaje raspoređene su u obliku tlocrta grada Jeruzalema.
Posljednja postaja je ujedno i kapela Božjega groba. U njoj je stajalo poznato Raspelo iz 16 stoljeća (danas se ono iz sigurnosnih razloga nalazi u sakralnoj zbirci u crkvi sv. Bernardina a na njegovo je mjesto postavljena replika).
Uz njega je vezan čudesni događaj iz godine 1723.
Ovo su dijelovi povelje koja je sastavljena na temelju toga čudesnog događaja:

U Ime Božje!
Na Cvjetnu nedjelju, 21 ožujka, 1723. naš samostanski vikar, o. Jerko iz Vrbnika, pošao je služiti sv. Misu u Jeruzalem i na svoje veliko iznenađenje vidio je da sveto Raspelo lije iz očiju obilne suze, a ispod trnove krune izlazi obilan znoj.
Poslije mise o. Vikar reče Ivanu Vasiliću, pok. Franje, koji je tu u crkvici slušao misu, da dođe vidjeti. Kad je on vidio gdje sveto Raspelo lijeva suze poviče: Ajme, Gospodin plače!, i odmah brizne u gorki plač. Malo kasnije pođu tamo i Antun Lale, pok. Ivana i vidje također da svetom Raspelu kaplju suze iz očiju i izbija znoj iz glave. Zatim su otišli svi svećenici i ostali redovnici iz samostana i vidjeli isto.
Glas o tome proširio se po gradu (Krku) te je pred večer došlo mnogo svijeta da vidi čudo.

Kao znak vjerodostojnosti gore napisanoga, potpisana su tri svjedoka: fra Jerko iz Vrbnika; fra Ivan iz Krka, eksprovincijal i fra Andrija iz Krka eksdefinitor.
Dokaz izvanrednog štovanja Raspela iz sv. Jerusolima je i da su se u razdobljima velikih suša običavale organizirati pokorničke procesije po Krku upravo s ovim Raspelom.
Običaj je bio ovaj: redovnik koji je predvodio procesiju postio je tri dana prije toga o kruhu i vodi. Na košljunsku obalu došle bi brodice i tako se dopratilo raspelo do Krka gdje je u katedrali služena misa. Nakon mise u procesiji po otoku Raspelo bi se vraćalo na Košljun.